A flash of moonlight

blackkmoonlight:

I pomalo je tužno što je život

za nas

ipak imao drugačije planove.

—

bavilju:

mnogo si se promenio, nisi više čovek kog sam volela

anksiozzznost:

nemojte nikada dozvoliti da vas usamljenost vraća toksičnim ljudima

emotivaaac:

Znate onaj osjećaj kad vam ta jedna osoba samom svojom pojavom uljepša sve, bez obzira koliko težak i naporan dan imali i kakav teret na svojim leđima nosili?

Kad ste zajedno u svemu.U sreći, isto kao i u problemima.Nema moje, nema tvoje, već naše.

I kad ste krv i nož, ali opet jedno drugom nakon pola sata trčite u zagrljaj.

Kad vam je svako društvo nepotpuno bez te osobe, iako se možeš iskreno nasmijati, ali opet fali ono što ta jedna osoba u sebi nosi.Baš onako, ni puno, ni malo, nego onako taman.Taman da te upotpuni.

I baš onako da snivate sitnice.Da ih živite, ma svaki sljedeći dan kao da vam je posljednji.

Živite ljubav, a da vas je apsolutno briga kako će vas gledati sa strane, šta će pričati o vama..Jer svaka takva usta su puna ljubomore.

I saznat ćeš nekada, druže moj, da nije sve u veličini i bogatstvu.

Imaš jedno maleno biće koje se vječno žali na svoju visinu, težinu, a gledaš je kao svoj jedini svijet.

Prigliš ga i ne puštaš.Živiš u njemu.

I kakva god da je, ima tu neke magije.Zanimljivo ti dođe, znaš i zna da nije savršena, a ti je gledaš kao takvu baš sa svim onim manama.

I kad te nervira, i kad si ljut na takvu, brzo te prođe i opet bi joj po sat vremena kosu mrsio i sušio, samo da ona to ne mora.

I samo u tišini zaželiš da ostatak života provedeš sa takvom.

I onog dana kad vam starosne godine zakucaju na vrata, i dalje će te se držati za ruke i ići srcima kroz svijet.

Ponosno ćeš reći:“Samo nek sam sa tobom starost doživio, sad ne žalim i umrijeti.”

emotivaaac:

Bila je od onih

koji svojim prisustvom daju

smisao življenju.

I otišla je.

Doduše, ne svojom krivicom.

Mojom.

- Znači, umr'o sam,

čim je ona oživjela poslije mene.

stressed-but-welldressed-xo:

‘Ti nemaš toliko fizičke snage koliko si uporna kad se zainatiš i tad ti mozak ne da da odustaneš, a telo ti se sve više troši.’

juicymami:

Reassurance hits different when it’s not asked for.

perfectquote:

“Deep conversations with the right people are priceless.”

— Unknown

trebas-mi:

“Mrzim što sve primijetim pa ne mogu uživati u zabludama kao sav normalan svijet.”

— Bukowski

emotivaaac:

Sa tobom bih ove

jesenje dane

u zagrljajima provodio.

Vodio te na neka neobična mjesta,

eto malo za promjenu.

Iako si ti od onih

koja kad vidi klackalicu,

ljuljašku,

ne može da odoli,

a da ne ostane još malo.

Stalno bi gledala neke crtiće

kući,

govorila mi koji ti je najdraži.

Smijala se kao luda,

dok grickaš neki čips.

Vječito bi dane u pidžami provodila,

samo da pored sebe ima nekog

sebi dosljednog.

S kim će da sluša

najtužnije pjesme,

pravi palačinke,

izrezuje neke njoj najdraže pjevače

iz novina,

ljepi postere po zidovima

i bleji do same noći.

Ali eto,

reče mi jednom

kako ni onu kafu s nogu

ne može popiti

s bilo kim.

Ma ni onom poznanicom.

Takva je ona,

ne paše joj svako.

I ne zamjera joj se,

u svijetu fejkara,

lažnoće,

nje nema.

A nježna duša

skrojena u njoj.

Malo joj fali,

prima sve k srcu.

Ona sitnica,

koliko god da je usrećiti može,

može i naljutiti.

Malo suosjećajno biće,

nije ni svijesna

da između one dvije ručice

nalazim svoj svijet.